Projekt Kaštelir

Štanjel (Općina Komen)

Stari dio Štanjela, slikovito rasprostranjen na brdu Turn, po mnogo čemu predstavlja biser Krasa. Arheološka istraživanja potvrdila su da se ovdje život odvija od brončanog, odnosno željeznog doba, dakle, više od 3000 godina. Najstarije tragove ovdje su ostavili stanovnici prapovijesne gradine. Njihovo je naslijeđe do sada bilo potpuno zanemareno; međutim, s novim akvizicijama projekta Kaštelir, obogaćuje ponudu Štanjela i Krasa.

Štanjel, rezultati i ishodi projekta Kaštelir:

ARHEOLOŠKI PARK GLEDANICA na vrhu Štanjelskog brda, s kamenom strukturom, simbolično grli vrh nekadašnje gradine i poziva vas na uživanje u jedinstvenom pogledu;
ZLOŽBA »SKRIVENI ŠTANJEL« v Kobdiljskom tornju (Tornju na vratima) otkriva tajne Štanjela od prapovijesti do rimskog razdoblja, od srednjeg vijeka do danas;
TEMATSKI VOĐENI OBILAZAK »KROZ ŠTANJEL, KROZ VRIJEME« s virtualnim dječakom Avikom, koji uz pomoć proširene stvarnosti (AR aplikacija) otkriva skrivene priče o Štanjelu od prapovijesti dalje;
TURISTIČKI DOŽIVLJAJ »NEDOSTAJUĆE ČESTICE – od arheološkog nalaza do prapovijesne zdjele i turističkog suvenira« i TURISTIČKI DOŽIVLJAJ »OD ZEMLJE DO ZDJELE – sirovine i recept za prapovijesno jelo i gastronomski užitak«, nude iskustveno znanje o lončarstvu i kušanje prapovijesnog jela, ponuđenog u ručno izrađenoj, suvremenoj verziji prapovijesne keramičke zdjele;
FESTIVAL GLEDANICA približava ljude životu na gradinama, tijekom ljetnog solsticija, putem raznih aktivnosti, kulturnih i obrazovnih programa;
BOTANIČKA STAZA ŠTANJEL u Ferrarijevom vrtu, na vrhu Štanjelskog brda, u uskim ulicama Štanjela, omogućuje vam upoznavanje tipičnih, lokalno prisutnih biljnih vrsta.

Krug komenskih gradina

BICIKLISTIČKA STAZA kroz sela na Krasu, vodi do osam gradina. Povezuje ih 62 km duga biciklistička staza (zahtjevna - 1050 m uspona i silaska);
BOTANIČKA STAZA ŠTANJEL–VOLČJI GRAD nudi upoznavanje ekosustava na Krasu, tipičnih, lokalno prisutnih biljnih vrsta in pojava na Krasu.

Letak

Štanjel, prapovijesna gradina - Gledanica, Turn, Na Turnu

Datacija: brončano doba, željezno doba, rimsko doba, kasni srednji vijek

Prapovijesno naselje pokrivalo je cijeli gornji dio brda Štanjel, koje stoji na rubu krške visoravni neposredno iznad Braniške doline. Nadziralo je veći dio Komenskog Krasa, kao i prolaze dolinama Raše i Branice. Kao gradinu brdo Štanjel prepoznao je 1903. Carlo Marchesetti, koji dvjesto metara dugu ruševinu zidina opisuje kao jedini ostatak prapovijesnog naselja. Danas se Gradišče naziva samo uska zaravan sjeverno ispod vrha brda, dok je vrh brda nazvan po sačuvanoj kuli: Gledanica. Prema rezultatima arheoloških istraživanja, počeci naselja sežu u brončano doba. Bogati slojevi naselja i ostaci prapovijesnih zgrada izgrađenih od suhozida potvrđuju intenzivno naseljavanje brda u razdoblju prve polovice 1. tisućljeća prije Krista, u starijem željeznom dobu. Ostaci rimske arhitekture i brojni rimski nalazi na brdu Štanjel otkrivanju važno rimsko naselje i kasnorimsku stražarnicu. U kasnom rimskom razdoblju na vrhu brda stajala je tvrđava ili kula koja je služila vojnoj posadi za nadzor prolaza u Vipavsku dolinu. S područja Gledanice moguće je vizualno dobro komunicirati s planinskim prijevojem na Hrušici (Ad Pirum), kojim je glavna rimska cesta vodila od Italije (Akvileje) do Ljubljanske kotline (Emona) i dalje prema Panoniji. Neki istraživači vjeruju da je kula na vrhu brda ostatak dvorca u obliku tornja, utvrda iz 13. ili 14. stoljeća. S tim u vezi je i naziv za toranj: Turn. Ispod kule nastalo je seosko naselje koje se postupno razvilo u utvrđeno logorsko naselje.

Do vrha brda Štanjel i kule na Gledanici dolazi se šetnicom kroz Štanjel, pored Ferrarijevog vrta, odakle se penjemo na brdo Štanjel. Odavde se pogled proteže preko doline Raše, brdovitih visoravni Vrhé i planine Nanos na istoku, preko Vipavskih Brda do Trnovske planine na sjeveru i Vipavske doline na sjeverozapadu te preko krške visoravni na zapadu i jugu.

Literatura: Arhiv ZVKDS OE Nova Gorica; Marchesetti, 1903, 49-50; Vuga, 1972, 3-12; ANSl, 1975, 141; Slapšak, 1974, 244; Harej, 1988, 256; Osmuk, 1995, 163-164; Osmuk, 1997, 207; Vuga 2000, 12-13; Osmuk, 2001, 128; Sapač, 2011, 246-252; Fabec, Vinazza 2012, 160; Fabec, Vinazza 2014, 595-602; Josipovič idr., 2015; Bratina, 2019, 47-50.